Zašto nam je važno ekološko obrazovanje?

Svaki 26. januar u godini obilježava se kao Svjetski dan obrazovanja o zaštiti životne sredine. Inicijativa za uspostavljanje ovog datuma povezuje se sa prvom Konferencijom Ujedinjenih nacija o životnoj sredini održanoj u Stokholmu 1972. godine. Tri godine kasnije u Srbiji su se, u okviru programa takođe Ujedinjenih nacija, okupili predstavnici sedamdesetak država na Međunarodnom seminaru o obrazovanju o zaštiti životne sredine. Tada je objavljena Beogradska povelja, dokument koji postavlja ciljeve i osnovne smjernice programa obrazovanja o ovoj temi na globalnom nivou. Na inicijativu Ujedinjenih nacija, nakon beogradskog seminara, uspostavljen je i 26. januar, datum koji se obilježava s ciljem ukazivanja na ekološke probleme na svim nivoima i poziv građanima i vladama da zajedno rade na podizanju svijesti o potrebi očuvanja i zaštite životne sredine.

Zašto je stokholmska konferencija toliko važna?

Na Konferenciji 1972. godine istaknuta je neophodnost definisanja  kriterijuma i opštih principa koji će ljudima biti motivacija i vodič za očuvanje životne sredine.

Usvojena je Deklaracija kojom se naglašava potreba za obrazovanjem o ekološkim problemima na globalnom i lokalnom nivou, kako bi se svim građanima dostupnim učinile informacije neophodne za njihovo aktivno učešće u očuvanju životne sredine.

Konferencija je zapravo bila događaj koji je pokrenuo društvo na globalnom nivou da djeluje u pravcu promjene svijesti o stanju u životnoj sredini, o načinu korišćenja resursa, zagađivanju i njegovim posljedicama i potrebi da se spriječi dalja degradacija životne sredine.

Događaj je izazvao velika očekivanja u svijetu, međutim konkretnijii pomak osjetio se osamdesetih godina, kada se uključila Amerika. Uslijedile su brojne inicijative, direktive i međunarodni ugovori kojima se pitanje zaštite životne sredine stavlja u obavezujuće okvire.

Šta podrazumijeva obrazovanje o zaštiti životne sredine?

U zemljama u razvoju većina ekoloških problema uzrokovana je niskom ekološkom sviješću stanovništva. Stoga je od krucijalne važnosti informisati i edukovati stanovništvo o relevantnim pitanjima.

Ekološko obrazovanje definiše se kao dinamičan proces koji nastoji da probudi u ljudima svijest koja omogućava identifikaciju ekoloških problema kako opšteg (globalnog) tako i specifičnog nivoa. Takođe, njime se nastoje identifikovati odnosi i interakcije između životne sredine i čovjeka i promovisati opšta usklađenost ljudskih aktivnosti i prirode kroz održivi razvoj kako bi se obezbijedio visok kvalitet života budućih generacija. Glavni cilj ekološkog obrazovanja je naučiti ljude da u interesu svog opstanka moraju poštovati zakone i zahtjeve prirode.

Ekološko obrazovanje se oslanja na kritičko mišljenje, konstruktivno i kreativno rješavanje problema i efikasno donošenje odluka. Njime se pojedinac uči da poštuje okolinu kroz saradnju na lokalnom, nacionalnom i međunarodnom nivou, da razmišlja o predstavljanju i rješavanju ekoloških problema sa kojima se susrijeće u okruženju, ali i da bude svjestan problema koji se javljaju u udaljenim mjestima i da razumije da su to i njegovi problemi zbog povezanosti svih sistema na Zemlji.

Kako je navedeno u Povelji usvojenoj na Međunarodnom seminaru održanom u Srbiji, ljudi su pogon društvenog napretka. Oni stvaraju društveno bogatstvo, razvijaju nauku i tehnologiju i stalno transformišu životnu sredinu.  Zato treba imati na umu da smo sada više nego ikada u mogućnosti da svojim akcijama utičemo na pozitivne promjene. Tehnologije koje imamo istovremeno su i prilika da sačuvamo prirodu, njenu resurse i bogatstva, da naše djelovanje uskladimo sa opštim ekološkim standardima i principima.